"Display je izlog, mesto gde se log(iz)ujes na/u neki sadrzaj koji bez tog log-iza nije dostupan poimanju, dakle on je trenutno iza logike. Preko diaplay-a, preko te price, ti se log-inujes, ukljucujes u poimanje dat(n)og sadrzaja."(Ovu definiciju dugujemo Nenadu Romiću aka Marcellu Marsu iz MaMe).
Dodao bih da je (gledajući i misleći kroz posebnu optiku-logiku) zapravo sve neke vrsta displeya, pa čak i zid, kao i slika klasičnog slikarstva ili prozor u zidu. Ako zamislimo da je (dakle) npr. Maljevićeva slika "bijeli kvadrat na bijeloj površini" (nadam se da svi znate o čemu govorim)također neka vrsta izloga-displeya, probajmo zamisliti koja je njegova "logika" to jest, "priča".
Mislim da će vam svima odgonetanje priče "drugih" displeya-izloga, pomoći da sami stvorite-odaberete svoju priču, ili, čak vrlo vjerovatno, ona će izabrati vas...
Ova nejasna i razmućena, pomalo tamna fotografija, snimnjena je za vrijeme predstave Damira Bartola Indoša i Kugle (Indoševe verzije i nastavka slavnog "Kugla Glumišta") "Zeleno-zeleno" koja je imala premijeru u Studentskom centru u programu prošlogodišnjeg Eurokaza (međunarodnog izvedbenog festivala) koji je bio posvećen-inspiriran likom, životom i djelom (pa i posljedicama toga - kolateralnim događanjima) Josipa Broza Tita.
Ova predstava bila je posebna vrsta displeya-izloga: pričala je priču (kroz razne izvedbene i scenske forme: igrokaz, recital, oratorij, dramolet, itd.) o izčezlom (uništenom, zapaljenom, srušenom) sadržaju prostora na kojem se odvijala. Naime na mjestu njenog uprizorenja u SC, nekad davno, do godine 1991. nalazio se međunarodni klub prijateljstva, koji je nekom, tada, možda zasmetao, kao relikt ili dokaz postojanja socijalizma, ili, je to bio samo početak mogućeg naumljenog rušenja SC i gradnje nekog mega stambenog i poslovnog kompleksa na toj nadasve skupocjenoj parceli: samo par godina kasnije izgorio je pod nikad rasjašnjenim okolnostima i legendarni Njemački paviljon, a potom se godinama se sprečavala obnova Francuskog paviljona.
